Alan Watt edukacijski govor "Nema ništa nova pod suncem" 18. srpnja 2007

Alan Watt edukacijski govor

Nema ništa nova pod suncem

18. srpnja 2007.

WWW.CUTTINGTHROUGHTHEMATRIX.COM

www.alanwattsentientsentinel.eu

Ljudi su danas pregaženi hrpom informacija, dezinformacija, i samom količinom podataka iz kojih ne mogu izvući pravi smisao. Često završe u pomutnji većoj od one s kojom su krenuli. Ljudski um, svaki pojedinac, posjeduje logiku koja ovisi o ulaznim podacima dok pokušava razumijeti svoju neposrednu okolinu i širu stvarnost iznad nje. Svako živo biće mora u većoj ili manjoj mjeri svoj okoliš prilagoditi sebi kako bi preživjelo. Od insekata, čak i ameba, cijelim putem prema višim organizmima. To je prirodna stvar. Ovo je oduvijek bilo jasno onima koji su razvijali znanosti i prikupljali podatke o javnosti, «širokim masama», kako ih zovu.

Kad razumijete ovaj koncept onda se u njega možete i umiješati ako imate takvu moć. Možete sve pojedince na dnu potpuno zaokupiti njihovom neposrednom okolinom, njihovim malim područjem, njihovim domovima, njihovom okolinom, ljudima oko njih, njihovim gradom. Sve što trebaju za svakodnevni opstanak, to ohrabrujete; i možete ih odsjeći od viših stvarnosti iznad toga, dajući im krive podatke glede velike, opće slike svijeta., ili čak i njihove države. Jednostavno uskratite podatke i ohrabrujete trivijalnosti.

To je jedina svrha većine televizijskih postaja. Njihov je posao uvjeriti vas da znate sve što trebate znati, kako bi mislili kako je sve što trebate znati i sve o čemu trebate brinuti ono u vašoj blizini; i to je u velikoj mjeri, jednom davno, bila i istina. Ne u potpunosti, jer uvijek su postojali oni izvana koji bi vas napali i uzeli vam ono što imate otkad je uveden novac. Bez novca nije moguće okupiti profesionalnu vojsku i držati je na okupu dovoljno dugo kako bi mogla napasti nekoga tko nije u neposrednoj blizini.

U proteklih 100-njak godina, javnosti su pruženi barem nekakvi oblici komunikacije, od telefona i radia do televizije. Mnogo prije nego je odlučeno da će javnost dobiti ove stvari, u vrlo visokim krugovima bilo je raspravljano trebaju li te stvari uopće biti dane javnosti, i, ako ne budu, kako bi se mogle iskoristiti na način koji će koristiti eliti samoj. Ništa nije dano u javnost, a što bi moglo poremetiti sistem. Prema tome, sve informacije, odlučeno je još davno, bit će probrane prije puštanja u javnost-«cenzurirane», ako hoćete. Raspravljeno i cenzurirano, ono čime će vam puniti glavu, doslovno je odlučeno na vrlo visokim položajima. –Teme dana- Drame svakodnevnog života- stvari koje privlače pažnju- intrige i ubojstva. Treba li vam dati to ili lažne podatke o samoj vlasti? To je bilo jedno od glavnih pitanja od samih početaka. Javnost nikad neće znati čemu zapravo služi vlast/vlada, pošto javnost služi tome da služi eliti, a demokracija je oduvijek bila farsa, od samog početka.

Mi živimo u dugoročnom poslovnom planu, vrlo, vro staroj agendi. Tehnike su bile i ostale potpuno iste, osim što su se tehnologije za prenošenje informacija promijenile. No i sa tim novim tehnologijama, iste su tehnike upotrebljavane i dan danas. Davno, davno, odlučeno je kako potpuno ovladati planetom- i tu mislim na potpunu kontrolu nad svakim pojedincem- svatko mora biti potpuno predvidljiv.. To u praksi znači kompletni profil osobnosti i svakodnevno skupljanje podataka o svakome, u stvarnom vremenu. Kako to postići? Znali su od samog početka da će nam na kraju dati sistem u kojem će biti nemoguće kupovati ili prodavati bez nadzora. Vaš prihod će biti pod stalnim nadzorom. Vaša potrošnja će biti pod stalnim nadzorom. Taj plan nikad nije dolazio u pitanje.

Pogledajte samo Novu Atlantidu Francisa Bacona, fiktivnu priču napisanu u 16. stoljeću, objavljenu 1602. g., koja opisuje društvo budućnosti sa središtem na zapadu, u Americi naravno. Tamo je nazvana Solomonovim otokom, kojim, po principima «vrline», upravlja tajna organizacija sastavljena od visokih intelektualca i znanstvenika. Nema nikakve šanse da je Bacon mogao zamisliti društvo budućnosti, koje bi energiju dobijalo iz istog izvora kao i sunce. Ovo zvuči vrlo poznato, zar ne, ako pomislite na nuklearnu energiju? Ljudi će reći: «To je nemoguće, nije mogao, tada, zamisliti ništa slično.». To je vrlo točno, nikako nije mogao takvo nešto zamisliti u vrijeme konja i kočije, platnenih jedara, u vrijeme kada se pisalo pri svjetlošću svijeće. Mi ne bismo bili u stanju takvo nešto zamisliti, isto kao ni on, no o atomskoj energiji nagađalo se tisućama godina, ako uđete u pisanja Organizacije atomista, još u staroj Grčkoj. Ovi takozvani «intelektualci», jednostavno nisu imali ništa boljega za raditi nego nositi bijele plahte, čavrljati i nagađati o tome kako je sva materija sastavljena od tih sitnih vrtećih čestica, svjetova unutar svjetova zvanih ATOMI, što je samo igra riječi na ADAM, mikrokozmos. Sve je sa svime povezano u ovoj velikoj farsi.

Trik je u svim vremenima držati pravu visoku znanost- koja je konstantno unapređivana i nadograđivana od strane posebnih specijaliziranih skupina, kroz čitavu povijest- izvan oka javnosti. Kako bi se zadržala potpuna kontrola, visoko znanje nikad se ne dijeli, jer dijeljenje moći, a znanje je moć, znači i gubljenje moći, ako želite ostati dominantni. Pa ipak, ne postoji nikakva sumnja da je Francis Bacon bio objavljen 1602.g. Ne one nadograđene verzije s izvanzemajcima i sličnim. To je NewAge spin promoviran od strane elite kako bi nas još više zbunili; jer, mnogo je lakše vjerovati kako je igra unaprijed gotova jer superironi vanzemaljci upravljaju svijetom i oduvijek su to činili. To se zove «psihološki rat». Svrha je predaja prije nego ikakva borba i započne. Još je Tsun Tzu pisao o tome. Nova Atlantida pisana je po istoj liniji kao i More-ova knjiga o utopiji, društvu kojim upravljaju intelektualci, koji na to imaju pravo zvog svojeg nadmoćnog intelekta.

Sve je ovo povezano sa Rosicrucian društvom 17. stoljeća, koje se s vremenom razgranalo i u druge organizacije, jer sve je to piramidalna shema, kao i redovnici. U prošlim vremenima, samostani bi bili osnivani s jednom određenom svrhom i onda pružali ogranke, sestrinske organizacije s drugom specijaliziranom svrhom. To je piramida, vidite, ista tehnika kroz sva vremena i sve knjižnice- uvijek knjižnice i specijalizirane grupe koje istražuju znanosti, sve znanosti. Zato je javnost toliko zadivljena kad netko izađe s nevjerojatnim izjavama o onome što će se dogoditi u budućnosti. Ponekad koriste autore poput H.G. Wellsa. Danas postoje hrpe njih koji pišu po istoj liniji. To se zove prediktivno programiranje; ideja je da ako podsvijesno prihvatimo neku ideju koja nam je dana kroz prediktivno programiranje, onda nas mogu voditi od jedne mogućnosti do druge, i onda, kada sve to postane stvarnost, vi mislite kako je to jednostavno prirodna evolucija. Istina ne bi mogla biti dalje od toga. Sve je planirano unaprijed i dane «mogućnosti» su prediktivno programiranje.

Ponekad, elita u Britaniji, vrlo stara elita zvana «establišment», koja je tamo bez obzira na to koja je stranka trenutno na vlasti- Elita je ta koja odlučje i koja postavlja visoke političare, koji su odabrani unaprijed i trenirani mnogo prije nego javnost ikad čuje njihova imena, dok god visoki političari pripadaju Kraljevskom institutu za međunarodne odnose, sve je super.- Ponekad, ta elita daje izjave u javnost.

Pročitat ću članak iz jednog časopisa, napisan u 1920-ima. Razmislite o tome. Reći ću vam na kraju koji je to i gdje ga možete pronaći. Na naslovnici možete vidjeti mladog Lorda koji u to vrijeme nije bio stariji od 22 godine, i koji nosi dugu bijelu periku. U Domu Lordova, oni koji imaju nasljedno pravo nose te duge perike. Oblače se kao u 18. stoljeću. Nitko nikad nije objasnio svrhu tih perika, no ako izbrojite kovrče koje idu gore-dolje, vidite stupnjeve. Ima ono tipično mlado arogantno lice, kao što ga svi imaju, i vrlo je dostojanstven, tvrd, arogantan i sveznajuć.

Ovo je Lord Birkenhead i evo što je rekao; i sve što je rekao rekao je zato jer je bio pušten u više krugove znanosti koja je postojala već tada, barem njene osnove. Bio je dobio «pristup». Oni na dnu, za koje javnost zna, iz-tražuju. Oni ne znaju rezultate prijašnjih traženja, obavljenih od strane onih iznad njih.

Veljača, 1929.

„Bebe će proizvoditi kemičari u laboratoriju“

Alan: on govori o godini 2029.-oj.

„..čitava institucija braka bit će promijenjena; svi ćemo živjeti do 150-te; nitko neće morati raditi više od 2 sata dnevno; poljoprivreda će biti ukinuta, osim kao hobi, i sva će hrana biti sintetizirana; čovjek će biti u stanju promijeniti geografiju i klimu na planeti.“

Alan: razmislite o tome

„Kopanje ugljena bit će izumrla industrija. 48-satni dan bit će proizveden usporavanjem zemljine rotacije. Sjedeći u svojim domovima gledat ćemo i slušati događaje diljem svijeta.“

Alan: 1929.-a Nastavit ću ovdje. Zapamtite, ovaj lik ne sjedi za kristalnom kuglom. Ne provodi duhove. Nema nikakvog medija pokraj sebe, koji prima poruke iz sazviježđa Zeta Reticuli ili tako negdje.

Evo priče:

„Stoljeće nakon. Moguće je da će primjena znanstvenih dostignuća promijeniti uvjete ljudskog života barem onoliko koliko je to učinila u proteklih stotinjak godina. Dijete rođeno 1829.-e stiglo je u svijet koji je tek započinjao koristiti parni stroj i u kojemu je elektricitet bio beskoristan hobi nekolicine profesora, gdje su anestetici i antiseptici bili nepoznati.

Dijete 2029.-e smatrat će 1929.-u jednako primitivnom i stranom kao što se 1829.-a čini današnjoj djeci. Naš način putovanja, naši izvori bogatstva, naša medicina, pa čak i naše ideje drastično će se promijeniti. Primijenjena fizika, koja nam je dala parni stroj, motor s unutrašnjim izgaranjem, kao i bežičnu telefoniju i mnoge ostale praktične primjene električne energije zasigurno će nevjerojatno napredovati do 2029. godine.

U ovom trenutku doduše, teoretska baza fizike leži u neodređenom stanju. Fizika je na rubu nove sinteze, svježe simplifikacije i redefiniranja temeljnih ideja. Ovo, kada dođe, i to ne može još dugo biti odgađano, radikalno će promijeniti sve naše pretpostavke o vremenu, prostoru i prirodi promjene. Ovakva revolucija ideja bit će jedan od najvažnijih utjecaja znanosti na ljudski život u nadolazećem stoljeću. Naravno, teško je predvidjeti koji će smjer ova promjena ideja donijeti. Mnogo je lakše predvidjeti materijalne promjene koje će sljedećem stoljeću nametnuti primjenjena fizika. Najbolje znanstveno mišljenje jest kako će do 2029.g. fizičari riješiti problem opskrbe svijeta neograničenom količinom jeftine energije.

Danas, energiju koja pokreće kotače industrije dobijamo iz ugljena i nafte. Obje su supstance dobijene iz prirode po visokoj cijeni, kako u novcu, tako i u radnoj snazi, niti su njihove rezerve neiscrpive. Kilogram ugljena može proizvesti samo onoliko iskoristive energije koliko jedan konj proizvede u 2 sata rada. No, zaključana u atomima samo jednog kilograma vode, čuči energija ekvivalentna 20 miliona sati konjske snage. Neupitno je da ovaj kolosalni izvor energije postoji, ali fizičari do sada nisu našli načina kako ju osloboditi na način da proizvede koristan rad. Ovaj će problem biti riješen do 2029. g. Neki istraživač, trenutno u svojoj kolijevci ili još nerođen, otkrit će šibicu s kojom će biti moguće zapaliti ovu vatru, ili detonator potreban za ovu užasnu eksploziju.

Posljedice ovakvog ogromnog izvora jeftine energije gotovo su neograničene. Prvi put u povijesti, čovjek će biti oboružan s dovoljno energije da poduzme pothvate na kozmičkoj razini. Bit će moguće radikalno promijeniti geografiju i klimu svijeta. Koristeći 50 000 tona vode, reda veličine jednog većeg broda, bit će moguće pomaknuti Irsku u dublje dijelove Atlantskog oceana. Toplina dobivena iz iste količine vode bila bi dovoljna za grijanje polarnih regija na temperaturu Sahare tisuću godina.“

Alan: Razmislite o ovome

„Oslobađanje ove energije revolucionarizirat će putovanje i transport. Motori težine 30-ak grama za svaku konjsku snagu postat će praktična mogućnost; i baterija snage 600 konjskih snaga nosit će energiju potrebnu za 1000 sati rada, u rezervoaru ne većem od nalivpera.

Što se tiče prirode vozila koja će biti pogonjena takvim motorima, brzopleto bi bilo predviđati. Putnici će putovati vrlo brzim avionima, koji će se do 2029. dizati i spuštati vertikalno. Tereti će se prevoziti jeftino i brzo morem ili kopnom, pogonjeni motorima čiji će trošak goriva biti skoro nula. Dolazak ove nove energije bit će očito popraćen akutnim društvenim problemima. Njena adaptacija industriji uključivat će konačnu smrt ugljenokopa. No, budući da ne može nego znatno smanjiti troškove naftne industrije možemo se nadati kako će proizvedeno bogatstvo omogućiti vladama da se pobrinu za milione čija će zanimanja biti uništena. Neki autoritativni znanstvenici koji ne vjeruju da će problem biti riješen na ovakav način vjeruju da se odgovor nalazi u energiji vjetra, plime i oseke. Hidroenergija previše je neravnomjerno raspoređena po zemljinoj površini i previše je ovisna o sezonskim varijacijama da bi ikad postala glavnim izvorom energije, no vjetrovi nikad ne miruju, a plima i oseka izmjenjuju se s postojanom preciznošću. Kad bi vjetrovi bili iskorišteni, mogli bismo proizvesti izobilje jeftine energije. Tijekom nevremena višak energije mogao bi biti spremljen na razne načine i tako biti dostupan i u mirnim razdobljima.“

Alan: Ovdje ću prekinuti na trenutak i reći kako je ovaj lik, ovaj Lord, bio dobio pristup u budućnost koja je već bila odlučena; iz razloga što je bio nasljedni Lord, a oni dobijaju pristup poslovnom planu, planu koji se nikad ne mijenja..

„Eksploatacija plimne energije predstavlja poteškoće koje još nisu zadovoljavajuće riješene. Poteškoće su doduše sasvim tehničke naravi i kad bi se dovoljno svjetskog bogatstva i inžinjerskog napora usmjerilo u tome pravcu, nema sumnje kako bi te poteškoće bile otklonjene u roku od desetak godina. Samo plime zaljeva Fundy mogle bi opskrbiti čitavu Sjevernu Ameriku električnom energijom, i, kad bi se ozbiljno iskoristile, to bi usporilo zemljinu rotaciju. Kako je slučaj, plime djeluju kao kočnica na zemljinu rotaciju.“

Alan: To je istina. Kako se vrtimo, to je kao zaostatak koji se uvijek pokušava nadoknaditi. Za svaku akciju postoji jednaka i suprotna reakcija. Ovo je stara teorija.

Nastavak::

„Plimno trenje događa se principijelno u Beringovom prolazu, koji dijeli Aljasku od Sibira. Njegovi trenutni efekti su zanemarivi, budući da produžuje dan za manje od jedne sekunde svakih 100 godina. Kad bi se količine energije dovoljne za bilo kakve zamislive ljudske poduhate u budućnosti izvukle iz plime, kočioni učinak ne bi bio znatno ubrzan. Milioni godina prošli bi prije nego li bi dan postao dug kao današnji tjedan. Pet tisuća godina dijeli nas od zore zabilježene povijesti.“

Alan: ovo je njegova mala laž, jer on jako dobro zna da je povijest mnogo starija od toga.

„Tako da nas čak i deseti dio od jednog miliona godina nosi mnogo izvan dohvata mašte. Prema tome, ne trebamo se uzrujavati da ćemo koristeći energiju plime i oseke toliko usporiti rotaciju zemlje da se osramotimo i pred našim najdaljim potomcima. No 48-satni dan realna je mogućnost u daljoj budućnosti. Tijekom sljedećih stotinjak godina, primjenjena fizika će bez sumnje razviti televiziju i bežičnu telefoniju iznad svih naših trenutnih očekivanja. Do 2029.-e bit će moguće svakoj osobi, sjedeći u vlastitom domu, nazočiti bilo kojem dalekom dogođaju putem stereoskopske televizije...“

Alan: Ovo je pisano prije nego što je javnost dobila čak i crno-bijele televizore.

„... u punoj prirodnoj boji i usavršena telefonija omogućit će mu da vidi i čuje bilo koji događaj jednako efektno kao da stoji iza prijenosnika. Takav razvoj nužno će utjecati na budućnost politike, no uz njegovu pomoć bit će moguće oživiti onakav oblik demokracije kakav je cvao u antičkoj Grčkoj. Do 2029.-e, izabrani govornici svake političke stranke moći će se obratiti svakom glasaču kao što se danas obraćaju Parlamentu, i elektorat sam bit će u prilici odlučivati o svakom vitalnom pitanju od političke važnosti.“

Alan: Moraju dodati malo šlaga na tortu kako bi bila privlačna i da bi ju javnost bolje progutala.

„Nakon što je govornik svake stranke rekao svoje, glasovi iz čitave zemlje mogu se zabilježiti i snimiti mehanizmima ugrađenim u telefonske centrale. 20 minuta nakon kraja zadnjeg govora volja nacionalne porote o bilo kojem pitanju bit će utvrđena i objavljena.“

Alan: ovdje govori o kompjuterskom glasovanju.

„Primjenjena kemija dosad nije utjecala na ljudski život u istoj mjeri kao što je to učinila fizika. Trenutno jedina primjena kemije koja interesira običnog čovjeka jest u traženju novih načina za sintezu određenih materijala jeftinije nego što su ovi proizvedeni u prirodi. U prošlosti, kemičari su obogatili čovjekove resurse novim metalima i bojama, drogama, eksplozivima i drugim materijalima korisnima u industriji i u privatnom životu. Do 2029.-e tisuće novih takvih materijala bit će dostupno. Aluminij će biti jeftiniji od željeza, elastično i nerazlomivo staklo postat će obična stvar u svakodnevnom životu. Također, predloženo je da se kemijska istraživanja usmjere u smjeru otkrivanja novih fiziološki ugodnih supstanci. Trenutno, ljudska je vrsta otkrila i usvojila tri takve supstance:, duhan, alkohol i kafein u kavi i čaju. Ove su zasigurno umnogome ublažile teškoće postoanja i Dr. J.B.S. Haldane predložio je da bi kemičari trebali ozbiljno razmotriti potragu za novim takvim supstancama za ljudsko uživanje. Većina kemijskih spojeva ili je neugodna ili opasna u svojim fiziološkim efektima. Iako mali broj, ne više od nekoliko tisuća, ima svoju primjenu u medicini. Kad bi kemija u sljedećih stotinjak godina bila u stanju otkriti desetak novih substanci jednako ugodnih i neškodljivih poput duhana, svaka sa drugim utjecajem na konzumenta, zasigurno bi zaslužila hvalu svih radnih žena i muškaraca svijeta.“

Alan: Vidite, jako nas vole sve drogirati.

„Sav dosadašnji napredak u fizici i kemiji, kao i napretci predviđeni prije 2029.-e utječu samo na određene okolnosti ljudskog života i biologije, no moguće je predvidjeti razvoj u smjeru koji će u potpunosti promijeniti samu prirodu života kakvog danas poznajemo. Čak i oni koji znaju najmanje uvjereni su u predstojeći ogroman napredak u polju medicine i kirurgije, i nihova vjera neće biti uzalud. Pobjeda nad epidemijskim bolestima do 2029.g. prilično je sigurna kao i lijekovi protiv raka i tuberkuloze.“

Alan: Ovo je istina. Oni imaju sve te lijekove. Samo ih javnost nikad neće vidjeti.

„Potpuna i produžena lokalna anestezija postat će praktične, tako da ne samo da će operacije biti bezbolne, nego pacijent neće osjećati niti postoperativnu bol. Takav razvoj također uključuje bezbolno rađanje. Biolozi će do 2029.g. otkriti tajne žive kemije ljudskog tijela, barem u toj mjeri koja će omogućiti zapanjujuće rezultate. Pomlađivanje će biti rutinska i priznata stvar par inekcija u prpoisanom vremenskim razmacima.“

Alan: Kad i gdje su ustvari koristili te inekcije? Sigurno ne za vas, dječaci i djevojčice, u to budite sigurni.

„Želja za izbjegavanjem stare dobi oduvijek je bila čovjekov san. Napokon možemo predvidjeti kako će ovo biti moguće postići. Ovaj smrtnik mora odgoditi smrt prudužujući svoje dane na ovoj zemlji. Privlačnost ove ideje, pogotovo ženama koje više neće brzo ostariti, preočigledna je da bi ju trebalo naglašavati. No univerzalna praksa pomlađivanja bila bi popraćena mnogim teškim društvenim problemima, najmanji od kojih bi bio ogroman porast populacije. Pretpostavimo kako bi bilo moguće garantirati 150 godina života svakom zdravom djetetu. Kako će se mladići u svojim 20-ima biti u stanju natjecati u profesionalnome životu sa živahnim starcima od 120 godina koji su još pri vrhuncu snage i posjeduju iskustvo čitavog životnog vijeka? Dobrobit čovječanstvu, ako bude moguće produljiti život posebno nadarenih pojedinaca, očita je. Prije 2029.g. biolozi će riješiti mnoge zagonetke koje se tiču ljudskog biološkog nasljeđa. Nasljeđe je određeno jedinicama nasljeđa, «genima», o kojima znanost već danas mnogo zna. To su malena tjelešca, toliko mala da kad bi kokošje jaje napuhali na veličinu planete Zemlje, jedan od gena mogao bi se smjestiti na malo veći kuhinjski stol. Kad biolozi budu u mogućnosti kontrolirati gene, bit će u stanju kontrolirati ljudsko nasljeđe.“

Alan: Zapamtite, ovo je 1929.g., prije nego je mnogo toga bilo otkriveno.

„Najvjerojatnije, do 2029.g. pametan mladić uzet će u obzir genetsko nasljeđe svoje zaručnice prije nego predloži brak..“

Alan: Govori o eugenici.

„...i mlada dama će ga odbiti ako je naslijedio od svojeg oca određene gene koji bi njihovu djecu mogli predodrediti za svadljivost.“

Alan: Vidite, ovdje govori o ponašanju, o osobnom ponašanju. Zanimljivo je da se nije dotakao fizičkih nedostataka. Ovi su momci eugeničari. Ovo vam govori elita.

„Inteligentnom kombinacijom odgovarajućih gena bit će moguće razumno predvidjeti hoće li se i z braka roditi posebno nadarena djeca.“

Alan: Ovo se danas zove «genetsko poboljšanje». Taj su naziv imali još tada, samo mi za njega nismo znali. Nas drže u mraku. On govori u vrijeme balona na vrući zrak i aviona s dvostrukim krilima. Govori o vađenju loših gena. Znate, onih inferiornog tipa koji vas čine svadljivim i neposlušnim svojim gospodarima. O tome govori, i sve je ovo raspravljeno i prije nego što se on rodio.

„Moguće je doduše, da će do 2029. godine pitanje ljudskog nasljeđa i eugenike biti progutano mogućnošću ektogenetskog rađanja. Pod ovim se misli na razvoj djeteta iz oplođene jajne stanice izvan majčinog tijela, u epruveti sa serumom, na laboratorijskom stolu. Takav postupak niti je nemoguć niti daleko izvan naših mogućnosti. Rezultati mnogo istraživanja pokazuju kako je veza između majke i rastućeg djeteta čisto kemijska; ne postoji valjani razlog zašto biolozi jednog dana ne bi mogli ovu kemijsku vezu imitirati u laboratoriju.“

Alan: Što misli pod ovim jest da kad budete rođeni i počnete ispuštati prve glasove «gu-gu-ga-ga» pokušat ćete svoju petrijsku posudu na laboratorijskom stolu zagrliti kao svoju majku, jer sve te gluposti s ljubavlju i vezivanjem čista su besmislica. Sve je to samo kemija. Sve je ovo odlučeno vrlo davno, mnogo prije nego je javnost čula djeliće koji su im davani od 60-ih nadalje, kao da je to potpuno nova ideja. Ovdje o tome piše netko 1929.-e no ni on to nije sam izmislio. Samo je bio pušten je u «više krugove». Sve je bilo odlučeno još u 19.-om stoljeću.

„Mogućnost ektogenetske djece zasigurno će izazvati najljuće antagonizme. Religijska tijela raznih uvjerenja sakupit će se u borbi protiv takvog, fundamentalno biološkog izuma. Ustvari, sam spomen će se možda mnogim čitateljima činiti potpuno odvratnim. Bilo kako bilo, takvo nešto je moguće, i pošto je moguće, znanstvenici u svojim nastojanjima sigurno neće biti spriječeni bilo kakvom opozicijom.“

Alan: Sve su rekacije javnosti unaprijed predviđene i riješene prije nego što najave ovakve stvari. Sva rasprava o predviđenim problemima obavljena je puno prije nego što nam išta kažu, i onda nam kasnije ponovno kažu isto, kao da je ta ista stvar potpuno nova.

„Postane li ektogeneza ustaljeni dio ljudskog društva njene posljedice bit će devastirajuće. U prvom redu razdvojit će reprodukciju od institucije braka i brak će biti u potpunosti promijenjen. Nadalje, karakter budućih stanovnika bilo koje države moći će biti unaprijed određen od strane vlasti.“

Alan: Zapamtite također, ovaj je lik ista generacija kao i Aldous Huxley koji je napisao Vrli novi svijet u 1930.-ima. Svi su oni to znali jer su se kretali u «pravim krugovima». Sve je ovo već oprobano u tajnosti prije mnogo, mnogo vremena.

„Nadalje, karakter budućih stanovnika bilo koje države moći će biti unaprijed određen od strane vlasti“

Alan: Ponovit ću ovo:

„karakter budućih stanovnika bilo koje države moći će biti određen od strane vlade koja je trenutno na vlasti regulacijom izbora ektogenetskih roditelja buduće generacije. Kabina budućnosti biti će u stanju uzgojiti naciju vrijednih bedaka.“

Alan: To znači kretena, ljudi!

„...ili populaciju pedesetak tisuća šarmantno neodgovornih slikara“

Alan: Ovo je mala šala viših klasa, hihot, hihot.

„Daljnja posljedica ektogeneze bit će zahtjevi da društvo ima pravo proizvesti onakav tip ljudi kakve treba, umjesto da bude prisiljeno apsorbirati sve «nepogodne» tipove koji se rađaju prirodnim putem.“

Alan: Ponovno eugenika i planirano društvo, sve odlučeno jako davno, mnogo prije nego što ste se rodili vi i mnogo prije nego što su se rodili vaši roditelji.

´Pravi razlog za guranje umjetne oplodnje?

„Kad bi bilo moguće uzgojiti rasu snažnih kreatura dovoljno inteligentnih za obavljanje napornih poslova, no bez ikakvih ambicija, koja bi vladajuća klasa mogla odoljeti takvom iskušenju? Mnogi argumenti za ili protiv ropstva bili bi bespomoćni u tom slučaju, jer ektogenetski rob budućnosti ne bi osjećao svoje okove. Svaki impuls koji ropstvo čini ponižavajućim i dosadnim bio bi uklonjen iz njegovog mentalnog sklopa. Ne bi ga bilo briga sve dok sreću nalazi u povjerenom mu zadatku. Bio bi točna ljudska kopija pčele radilice.“

Alan: Oh, gdje smo to već čuli? Čitavim putem do starog Egipta. Kako gore, tako dolje.

«Samo bi argumenti religije mogli spriječiti ovakvu evoluciju.»

Alan: Evolucijo, evo nas.

"Njegova emancipacija nikad ne bi bila razmatrana, jer sloboda bi za njega značila samo smrtnu dosadu i bijedu.“

Alan: Moram raditi. Moram raditi. Moram odraditi sto sati tjedno.Jednostavno moram, inače ću biti nesretan.

„Doduše, malo je vjerojatno da će budući razvoj industrije potrebovati takvo biće za pokretanje svojih kotačića. Proizvodnja će postati toliko jeftina, i, isključujući međunarodne nerede, bogatstvo će se akumulirati u toj mjeri da takvi ektogenetski roboti nikad neće biti potrebni.“

Alan: Ljudi roboti. Golemi, G-O-L-E-M.

„Mnogo je vjerojatnije da će ljudi raditi kao mašinski kontrolori sat-dva dnevno i ostatak dana biti slobodni raditi što ih bude volja. Ovakav razvoj događaja znači kako će sav napor i dosadane samo rudnika ugljena i tvornice, biti prevaziđeni napretkom znanosti. Razvoj znanosti značiti će i kraj poljoprivrede kao fundamentalne industrije na kojoj počiva ljudski život.“

Alan: Razmislite o tome.

„Biologija u suradnji s kemijom vjerojatno će donijeti kraj poljoprivrede još i prije i pojeftinjenje proizvodnje značit će desetosatni radni tjedan u tvornicama svijeta. Do 2029.-e, ako poljoprivreda ne bude ukinuta, bit će u padu barem u civiliziranim zemljama.“

Alan: Sve su to znali tada i još mnogo prije toga..

„Prvi korak prema kraju poljoprivrede bit će proizvodnja bakterija koje će fiksirati atmosferski dušik koji je prijeko potreban za rast svih biljaka. Takvi bacili nikada se ne bi mogli razviti prirodno zato jer mnogi njihovi prethodnici neće moći preživjeti osim u umjetnim laboratorijskim uvjetima; kad ove bakterije dovoljno očvrsnu i kad budu puštene da se razmnožavaju na poljoprivrednim zemljištima, njihov neposredni učinak bit će da djeluju kao super-gnojivo. Pet ili deset puta više žita rasti će na istoj površini, dok će pašnjaci koji danas hrane desetak životinja u budućnosti hraniti pedesetak.

Takav će razvoj naravno biti popraćen s velikom dozom bojazni od strane svih vlada svijeta. Cijene hrane otići će u podrum. Milioni radnika diljem svijeta izgubit će posao. Na kolima ovog napretka stići će usavršena sintetizirana hrana. Trenutno, hranimo se čudnim, rastrošnim, i zaobilaznim metodama. Solarna energija apsorbirana je od strane biljaka i spremljena u prvome redu u obliku celuloze. Ljudsko tijelo nije u stanju razgraditi celulozu i iz nje izvući energiju. Mnoge životinje uz pomoć bakterija to su u stanju pa držimo krda ovaca, stoke i svinja samo kako bi ove razgradile celulozu i pretvorile je u mlijeko i meso kojim se onda hranimo mi. Već je danas moguće preraditi celulozu u jestivi šećer. No trenutno, trošak takve operacije sprečava njeno provođenje u većim razmjerima i ograničena je na laboratorijski eksperiment. Takvi će procesi biti dalje istraženi i razvijeni i do 2029.-e škrob i šećer bit će jeftini kao danas piljevina. Što se tiče proteina, drugog važnog hranidbenog sastojka za ljude, postoje dvije mogućnosti. Ili će i oni biti proizvedeni sintetički ili će cijenjenije varijante mesa poput bifteka ili pilećih prsa biti uzgajane u hranjivom mediju u laboratorijima. Od «roditeljskog» odreska željene kvalitete bit će moguće uzgojiti odrezak bilo koje veličine i konzistencije, tako dugo dok je «roditelj» snabdijevan odgovarajućom količinom kemijskih hranjivih tvari. Rast će u nedogled i možda čak i vječno. Kad god dosegne odgovarajuću veličinu, bit će moguće odrezati par kila i plasirati ih na tržište.

Sintetska hrana i umjetna proizvodnja životinjskih tkiva napokon će umiriti one bojažljive umove koji predviđaju dan kada zemljini resursi neće biti dovoljni za nahraniti njenu djecu. No kad bi i sva naseljiva površina zemlje bila neugodno prenapučena, nebrojeni ljudski milioni još bi uvijek mogli biti ishranjeni takvim metodama. Ova druga revolucija u proizvodnji hrane prouzročit će raspad poljoprivrede kakvu danas poznajemo. Ona će moći preživjeti samo kao bogataški hobi. No, najvjerojatnije će sintetska hrana sljedećeg stoljeća biti toliko lakše probabljiva i ukusna da će njeni današnji poljoprivredni ekvivalenti preživjeti samo u povijesnim romancama. Od samog početka povijesti grad je bio parazit okolnih sela.“

[Opaska prevoditelja: Primijetite kako se «životinjska prava», «ograničenost resursa», i «održivi razvoj» uklapaju u cijelu priču. UN-ovi habitati? Također, primijetite kako je ovaj članak izašao najmanje desetljeće prije nego je itko čuo i za prvu «zelenu revoluciju»]

Alan: Ovdje je itekako u pravu.

„U 2029.-oj grad će uz pomoć znanosti postati samodostatna jedinica i Britanija zemlja laboratorija koji će biti u stanju nahraniti nebitno koliko milona usta bez uvoza i jedne tone hrane. Mnogi će oplakivati ovakav razvoj inzistirajući kako je bogata poljoprivreda jedina zdrava osnova bilo kakvog političkog života. Jednom kada poljoprivreda krene u nezaustavlljivi pad bit će potrebno planirati evoluciju stabilnog industrijskog društva. Takvo nešto nije iznad dometa ljudskog intelekta. Poljoprivredna baza društva, koja je postojala toliko stoljeća, i sama je evoluirala od nomada i divljaka prema stočarima sa sesilnim načinom života, i ovo je zahtijevalo daleko nasilniju prilagodbu od one koja će biti potrebna za urbanizaciju današnjih poljoprivrednika svijeta.

Moguće je da se sve ovdje opisane promjene neće dogoditi do 2029.-e. Znanstveni napredak ima svoje uspone i padove. Mnogo puta, primjenjena znanost nakon par godina divljeg napretka stagnira ili je nedograđivana malim simplifikacijama i rafiniranjem postojećeg. Povijest željeznice pruža dobar primjer. Tijekom prošlog stoljeća, željeznički vlakovi rasli su i postajali sve veći i teži. Kao posljedica, veći i jači motori stalno su bili razvijani, no velika lokomotiva današnjice razlikuje se od svojih predaka iz 1860.-ih i 1870.-ih samo po snazi i veličini. Nikakav novi princip nije primjenjen u njenom dizajnu i konstrukciji.

Slična stagnacija mogla bi uslijediti i u razvoju aviona i bežične telefonije. Takvi su zastoji u napretku komparativni, ali ne i konačni. Svježi um proizvodi novu ideju ili simplifikaciju koja onda pokreće novi period snažnog i brzog napretka. Iz tog razloga, pretpostavio sam kako će brzina napretka u primjenjenoj fizici, kemiji i biologiji tijekom sljedećih stotinjak godina biti na otprilike današnjem nivou. Možda će biti i znatno ubrzan stalnim rastom interesa za znanstvena istraživanja od strane industrije i vlada.

Doduše, ako znanost ne bude u stanju promijeniti ideje jednako brzo kao naš okoliš, neki od ovih razvoja možda se neće dogoditi. Naprimjer, ako Azijati ne promjene svoje ideje dovoljno brzo, vjerojatno neće biti moguće istrijebiti sve epidemijske bolesti. No nije samo po sebi razumljivo da primjena svih znanstvenih dostignuća zaslužuje potporu inteligentnih muškaraca i žena; samo zato što je znanost koristila čovječanstvu u prošlosti, ne znači da bi to morao biti slučaj i u budućnosti. Dok čitate ove riječi, neki nezainteresirani stručnjak mogao bi detonirati atomsku bombu koja može uništiti svijet.“

Alan: Eto, to je bilo to. Ovo je iz Cosmopolitan magazin-a, Veljača 1929. kad je isti bio u vlasništvu Randolpha Hearsta. Dijelovi ovog malog govora o budućnosti, s mnogo toga što danas proživljavamo, objavljivani su ponovno u 1960-ima, kao da su nešto potpuno novo. Ovo je napisano 1929. od strane Lorda Birkenheda, jednog od onih koji su «imali pristup». Na prvoj stranici govora vidjet ćete njegovu fotografiju, gdje nosi svoju veliku periku sa svim onim kovrčama na toj umjetnoj krpi, i njegov arogantni službeni izraz lica. Vjerojatno to vježbaju od rođenja.. i mali amblem Saturna lijevo od njega, starog Kronosa koji jede svoju djecu. Imate i dvije munje, koje su kasnije preuzeli nacisti. Što im je to bilo zajedničko? Pitam se, pitam.

Znanost nije nova. Sve stvari za koje znamo su zastarjele. Sve stvari koje koristimo su zastarjele, i, prije nego dobijemo išta od toga, održavaju se masivne rasprave o tome treba li to dati javnosti. Postoji ključan razlog zašto nam daju sve što nam daju, dok mi gutamo sve što dobijemo s osmijehom na usnama, «oh Bože, nije li ovo zabavno, mogu se igrati više i dulje nego prije». Na kraju svi dođemo u kvaku 22, gdje više ne možemo razmišljati sami za sebe jer sve je napravljeno za nas i umjesto nas. Mnogi su danas potpuno sretni takvim stanjem stvari. Nisu svjesno o tome razmišljali. U stvari, danas malo tko svjesno razmišlja o bilo čemu. Njihove su im ideje reklamirane i učitane u njih jednako efikasno kao što se program učitava u računalo, jer mi smo, u jednu ruku, kao hodajuća računala.

Također možete primijetiti duplo-govor Lorda Birkenheada dok govori o metodama kontrole populacije. S druge strane govori o mogućnosti hranjenja nebrojenih miliona sintetiziranom hranom. Orwellov duplo-govor. Nije htio previše uspaničariti krdo. To je ostavio svojim potomcima i rođacima, koji od 60-ih nadalje stalno ponavljaju istu mantru: kriza, kriza; previše je ljudi na planeti. «O moj Bože, što ćemo učiniti?» Pa su se tako otvorile sve te aborcijske klinike i promoviran je slobodni sex; slobodna ljubav kako bi se stvorio problem za koji će rješenje biti više klinka za abortus i legalizacija abortusa. Prije nego ste rekli keks, fetus (beba) je postao kao bradavica koje se možete lako riješiti, zar ne?

Ništa se ne događa u društvu a da nije planirano prije mnogo, mnogo vremena i raspravljeno od strane onih koji vladaju svijetom i upravljaju ovim sistemom. Ovaj financijski sistem trgovine, rada i zaposlenja, u kojem smo svi odrasli i gdje su nas naučili kako se moramo jedni s drugima natjecati. Kad je Lord dao ovaj govor, poljoprivrednici mu naravno nisu vjerovali, «svašta, gluposti, pa oduvijek smo imali krave i ovce». Već smo vidjeli kako je promoviran veliki agrobiznis. Velike fondacije i korporacije koje imaju svoje zgrade nasuprot svakog centra moći gdje lobiraju političare. Većina ih je i sama bila u politici, ili će tek biti u politici nakon što napuste svoje mjesto glavnog direktora, kao ping-pong loptice. Već smo danas u korporativno-fašističkom sistemu, i u njemu smo bili čitavog svojeg života.

Svrha života nikad nije raspravljena od strane običnih ljudi. Nikad im nije bila dana riječ. Čak i kad mislimo kako smo se za nešto izborili, za malo više materijalnog blagostanja ili stvari koje trebamo za život, sve je to vrlo privremeno. Već je planiran isključak. I tako, Gospodin dao, Gospodin uzeo- gospodin poput Lorda Birkenheada. Ako vam je dozvoljeno da iskrčite zemlju i osnujete farmu teškim radom i znojem.svojih ruku, to je u redu, jer jednom kad to učinite, jednostavno će vas oporezovati do razvlašćenja ili vas izbaciti masivnim kaznama jer ne možete pratiti masivne regulacije, građevinske uvjete, pravilnike, poreze i tako dalje. Da, dvije ili tri generacije kasnije ponovno će vam sve uzeti. Stvorili ste dodanu vrijednost i sad će doći veliki agrobiznis, reći «hvala najljepša, sad je sve naše za sitniš».

Zapamtite, izjave Lorda Birkenheada jednake su kao i izjave Francisa Bacona ili More-a («Utopija») i mnogih drugih koji su dobili povjerljive informacije iz visokih znanosti. Ne od profesora pri dnu, nego s mnogo viših instanci gdje je već istraženo sve što mi mislimo da oni danas istražuju. Oni dole ne znanju kako je većina toga već istražena od onih gore i držana u tajnosti.

To je priroda moći. Moć se ne dijeli. Povremeno daje iluziju izbora, no u stvarnosti sve su odluke već odavno donesene od strane «boljih» ljudi. Znate, onih sa pravim genima, dobrim genima kombiniranim s drugim dobrim genima. Oni nisu tako glupavi kako ljudi vole misliti. Oni imaju prirodni instinkt za moć i dominaciju, ponekad s vrlo ugodnim izrazom lica; to je još jedan dar koji imaju psihopati. Uvijek se uzdajući u činjenicu kako će im normalni, empatični ljudi, ljudi sa savješću vjerovati; što god da kažu. Normalni ljudi ne mogu vjerovati da postoje tako zli i okrutni ljudi koji bi činili tako ogavne stvari, ne samo nama, nego i ostalim ljudima diljem planeta- jer cilj opravdava sredstvo, i oni nemaju problema sa spavanjem noću. Zato im sve to i uspijeva. Oni započinju ratove. Oni će nastaviti ratove. Oni profitiraju od ratova.

Struktura društva zasniva se na prirodnim zakonima, prirodnim zakonima koje znanost dobro poznaje i koje oni u posjedu znanosti znaju dobro iskoristiti. Formule koje su radile tisućama godina prije rade i danas, ponovno primijenjene u pravilnom redosljedu, uvijek dajući iste rezultate sa svim populacijama. Mi vjerujemo u ono što nam kažu. Radimo ono što nam kažu i onda gledamo u one dobročinitelje iznad nas, te superirorne ljude da se brinu za nas. Mnogima se ovakav aranžman sviđa, jer su odgojeni u ovom socijalističkom modelu vladavine stručnjaka, vladavine znanosti. Tako nam ostaje više vremena za igru dok se sve teške odluke donose u naše ime od strane superirornih ljudi iznad nas. Mi smo pod dobrom upravom i diktatom, od kolijevke do groba, i sve postaje sve gore svaki put kad birokracije iznad nas pokažu zube i moć koju imaju nad nama, tražeći sve više i više moći. Poznata nam je i zaglušujuća tišina javnosti, svaki put kada se donose novi zakoni.

Ovo je bitka za srce i dušu i um, i pravo da sami odlučujemo o svojoj budućnosti. Na kojoj ste strani vi?

Hamish i ja želimo vam laku noć, Bog (ili bogovi) s vama.